Piše: Gazibegović Sanjin
Nema razloga za paniku jer nije riječ o novom virusu gripe ili spornom kineskom proizvodu. Riječ je o poslovnom modelu ili obliku online marketinga koji je 2008. godine u Chicago-u pokrenuo Andrew Mason, a koji se kao „epidemija” na ekonomskoj sceni proširio na mnoge zemlje svijeta – grupna kupovina (u nastavku GK). Nakon susjednih zemalja, početkom 2011. godine kopije Andrew-ovog Groupon-a pokreću se i u Bosni i Hercegovini. Različiti maloprodajni objekti, odnosno pružatelji uslužnih djelatnosti (restorani, saloni za uljepšavanje, sportski objekti…) objavili su svoju “ponudu dana” na nekom od portala. Priča koju prodaju portali za GK vrlo je jasna, klijentu obećaju povećanje prometa, odnosno dolazak većeg broja kupaca, a zauzvrat uzimaju tačno određenu proviziju od prodaje svakog pojedinog kupona, koja može dosegnuti i 50 posto cijene koju će platiti krajnji potrošač, odnosno kupac kupona. U jednom se vjerovatno svi slažu, krajnji potrošač u ovom je ciklusu uvijek na dobitku, što je i logično, jer kupuje proizvod ili uslugu po cijeni 50% ili više nižoj od tržišne. Ali, šta je s trgovcima?
Pozabavimo se malo matematikom i različitim postocima koji se upućuju prema potencijalnim kupcima. Portali za grupnu kupovinu imaju postavku kako prodavač mora dati minimalno 50% popusta na svoju prodajnu cijenu (PC). Stoga, ako imate neki proizvod u iznosu od 80 KM sa PDV-om, tada PC prema kupcima putem ovih krupno prodavalačkih portala bude minimalno 40 KM. Kad ste to apsolvirali, ide dio kao provizija servisu. U principu to bude 15% do 50% od iznosa koji plaćaju krajnji kupci. Ako u ovoj razradi uzmemo proviziju od 20%, to znači da ćete vi dobiti cca. 32 KM (40 – 20%). Uzmemo li i obaveze prema državi od 17% vama na kraju ostane oko 27 KM. Od proizvoda koji ste prodavali za 80 KM, vama ostane 32 KM tj. 27 bez PDV-a.
Sagledajmo ovaj model s poslovne strane i kako se može dobro iskoristiti. Trošak prodaje je iznos za koji možete smanjiti cijenu koštanja Vašeg proizvoda, a da ste na istoj zaradi. To znači da taj dio možete bez problema dati portalima za GK. S obzirom da rijetko ko od poduzetnika tj. obrtnika danas radi tako da mu je trošak prodaje cca. 75%, ostaje onaj drugi dio kolača, a to je da razliku pokrijete na neki prodajni način tj. nekom prodajnom tehnikom. Evo nekoliko ideja: obavezno uzeti kontakt podatke korisnika kupona; obavezno ponuditi neku dodatnu uslugu koja će barem djelomično nadoknaditi ovaj “gubitak”; obavezno se javiti korisniku nakon nekog vremena (najbolje mjesec dana); obavezno nuditi popuste klijentu direktno (bez posrednika) s 50% popusta, no sada vama ostaje više novca. Grupnu kupovinu takođe možete koristiti npr. kad nekim danima imate slab promet ili ponudu limitirajte na onoliko koliko možete odraditi bez da se ubijate od posla.
Portali za grupnu kupovinu imaju svoje prednosti i nedostatke. Dovest će vam kupca no hoće li to za vas u konačnici biti potez koji će dovesti do povećanja zarade? Istraživanja pokazuju da reakcije variraju od “zadovoljan sam” do iznenađujućeg “neću više nikad”. Grupni portali se najbolje isplate djelatnostima koje pružaju specijalizirane usluge, a trošak rada im je isključivo plaća zaposlenika. Dakle oni koji nemaju troškove nabavke roba, ili namirnica u slučaju restorana.
Ne može bez Facebook-a
Facebook je pokretanjem Dealsa postao prisutan na visokoprofitabilnom tržištu grupne kupovine. Na najvećem tržištu (SAD) ukrstit će rogove s pokretačem i apsolutnim liderom tržišta grupne kupovine Grouponom. Šta će biti s portalima u malim zemljama? Nitko od njih nema više korisnika od Facebooka, nema ni približno. Hoće li nekima od njih vodeća svjetska društvena mreža staviti ključ u bravu, pokazat će vrijeme.
U Hrvatskoj postoji desetak portala za grupnu kupovinu i svi i dalje posluju. U BiH se pokreće treći. To može biti znak realne potražnje za uslugama koje oni nude, što bi značilo da ima onih poduzetnika kojima se prodaja preko kupona isplati ili pokušaj pokretača portala da „ugrabe svoj dio kolača dok je još vruć”.